Rimljanima

Poglavlje 11

Izraelov ostatak

11:1

Pitam dakle: “Je li Bog odbacio narod svoj?” Bože sačuvaj! Jer i ja sam Izraelac, iz sjemena Abrahamova, iz plemena Benjaminova.

11:2

Nije Bog odbacio narod svoj koji je predvidio. Zar ne znate što Pismo govori o Iliji? Kako on posreduje kod Boga protiv Izraela govoreći:

11:3

“Gospodine, proroke su tvoje pobili i žrtvenike tvoje porušili, a ja sam ostao sâm i život moj traže.”

11:4

A što mu kaže Božji odgovor? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljena pred kipom Baala.”

11:5

Tako, dakle, i u sadašnje vrijeme postoji ostatak prema izboru milosti.

11:6

A ako je po milosti, nije više po djelima; inače milost više nije milost. A ako je po djelima, nije više milost; inače djelo više nije djelo.

11:7

Što dakle? Što Izrael traži, to nije postigao, ali su postigli izabranici, a ostali su oslijepili,

11:8

kao što je zapisano: “Bog im je dao duh pospanosti, oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjega.”

11:9

I David govori: “Neka stol njihov postane zamkom, i stupicom, i kamenom spoticanja i naplata njihova!

11:10

Neka im oči potamne da ne vide i leđa im zauvijek pogni!”

Buduće spasenje Izraela

11:11

Pitam dakle: “Jesu li posrnuli da bi propali?” Bože sačuvaj! Naprotiv, njihovim je padom došlo spasenje Poganima da se njih izazove na ljubomoru.

11:12

A ako je njihov pad bogatstvo za svijet i njihov gubitak bogatstvo za Pogane, koliko će više biti punina njihova?

11:13

Jer vama, Poganima, govorim: ukoliko sam ja apostol Pogana, veličam službu svoju,

11:14

ne bih li kako izazvao na natjecanje njih koji su tijelo moje, te neke od njih spasio.

11:15

Jer ako je njihovo odbijanje pomirenje svijetu, što će biti njihovo prihvaćanje, negoli život iz mrtvih?

11:16

Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; i ako je korijen svet, takve su i grane.

11:17

A ako su neke grane odlomljene, i ti si se, pošto si divlja maslina, pricijepio na njih te postao suzajedničar korijena i sočnosti masline,

11:18

ne uznosi se nad tim granama. Ali ako se uznosiš, znaj, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!

11:19

Reći ćeš stoga: “Grane su odlomljene da bih se ja pricijepio.”

11:20

Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti vjerom stojiš. Ne budi bahat, nego strahuj!

11:21

Jer ako Bog nije poštedio prirodnih grana, pazi možda ni tebe neće poštedjeti.

11:22

Zato promotri dobrotu i strogost Božju: strogost, prema onima koji su pali, a dobrotu prema tebi da ostaneš u dobroti njegovoj; inače ćeš i ti biti odsječen.

11:23

A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer je moćan Bog opet ih pricijepiti.

11:24

Jer ako si ti odsječen od masline, divlje po prirodi, te protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će više oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu?

11:25

Jer ne bih htio, braćo, da vi ne budete upućeni u ovo otajstvo, kako ne biste bili mudri u svojim očima, jer se Izraelu dogodila djelomična sljepoća dok ne uđe punina Pogana.

11:26

I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je zapisano: “Sa Siona će doći Osloboditelj i otkloniti bezbožnost od Jakova.

11:27

Jer ovo je moj savez s njima, kad oduzmem grijehe njihove.”

11:28

Prema evanđelju, oni su neprijatelji radi vas, ali prema izboru oni su ljubimci zbog očeva.

11:29

Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv.

11:30

Jer kao što i vi nekoć niste vjerovali Bogu, a sada ste po njihovoj nevjeri zadobili milosrđe,

11:31

tako i oni sada nisu povjerovali, da po milosrđu vama iskazanom i oni zadobiju milosrđe.

11:32

Jer Bog je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.

11:33

O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!

11:34

“Jer tko je spoznao um Gospodnji? Ili: tko mu je bio savjetnikom?”

11:35

Ili: “Tko je njemu prvi dao te bi mu se trebalo uzvratiti?”

11:36

Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava zauvijek. Amen.