Rimljanima

Poglavlje 4

Abraham opravdan vjerom

4:1

Što ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao po tijelu?

4:2

Jer ako je Abraham opravdan po djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom.

4:3

Jer što Pismo govori? “Povjerovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.”

4:4

A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu;

4:5

ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost,

4:6

kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djela;

4:7

govoreći: “Blaženi su oni kojima su nepravde oproštene i kojima su grijesi pokriveni.

4:8

Blažen je čovjek kojemu Gospodin ne uračuna grijeh!”

4:9

Je li, dakle, ovo blaženstvo samo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu kao pravednost.

4:10

Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.

4:11

I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost;

4:12

i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju.

4:13

Jer obećanje Abrahamu ili sjemenu njegovu da će biti baštinik svijeta nije dano po Zakonu, nego po pravednosti vjere.

4:14

Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, vjera je prazna i obećanje nedjelotvorno.

4:15

Jer Zakon prouzročuje gnjev; jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa!

4:16

Zbog toga je iz vjere, da bude po milosti, da bi obećanje bilo osigurano svemu sjemenu, ne samo onom iz Zakona, nego i onom iz vjere Abrahama, koji je otac svih nas,

4:17

(kao što je zapisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda”), pred Bogom kojemu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove što nije kao da jest.

4:18

On je protivno nadi povjerovao u nadu da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti sjeme tvoje.”

4:19

I budući da nije oslabio u vjeri, nije promotrio svoje već obamrlo tijelo, kad mu je bilo oko sto godina, ni obamrlost Sarine utrobe,

4:20

i nije se pokolebao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom, dajući slavu Bogu,

4:21

te potpuno uvjeren da je Bog što je obećao, moćan i učiniti.

4:22

Zato mu se i uračunalo kao pravednost.

4:23

Ali nije samo za njega zapisano da mu se uračunalo,

4:24

nego i za nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa, Gospodina našega,

4:25

koji je predan zbog naših prijestupa i uskrsnut radi našega opravdanja.