Rimljanima

Poglavlje 9

Božja pravednost i milosrđe

9:1

Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,

9:2

da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome.

9:3

Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.

9:4

Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;

9:5

njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.

9:6

Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,

9:7

niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,

9:8

to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.

9:9

Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”

9:10

I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;

9:11

(Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)

9:12

njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,

9:13

kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”

9:14

Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!

9:15

Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”

9:16

Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

9:17

Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”

9:18

Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

9:19

Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”

9:20

O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”

9:21

Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?

9:22

A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,

9:23

da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:

9:24

čak i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana?

9:25

Kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.

9:26

I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ʻVi niste narod mojʼ, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”

9:27

Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.

9:28

Jer će djelo završiti i skratiti ga u pravednosti, zato što će Gospodin ostvariti skraćeno djelo na zemlji.”

9:29

I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

Židovima ponuđeno evanđelje

9:30

Što ćemo onda reći? Da su Pogani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.

9:31

A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.

9:32

Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego tako kao po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,

9:33

kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”