Psalam 77

Zborovođi. Jedutunu.

Psalam Asafov.

77:1
Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio.
77:2
U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti.
77:3
Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela.
77:4
Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.
77:5
Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena.
77:6
Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio.
77:7
Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen?
77:8
Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena?
77:9
Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela.
77:10
Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.”
77:11
Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih.
77:12
I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim.
77:13
Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš?
77:14
Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima.
77:15
Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela.
77:16
Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile.
77:17
Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele.
77:18
Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se.
77:19
Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju.
77:20
Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje