Tužaljke

Poglavlje 3

Velika je vjernost tvoja

3:1
Ja sam čovjek koji je vidio nevolju pod šibom gnjeva njegova.
3:2
Odveo me je i doveo me u tamu, ne u svjetlost.
3:3
Zasigurno se protiv mene okrenuo; ruku svoju okreće protiv mene cijelog dana.
3:4
Tijelo je moje i kožu moju ostario, polomio je kosti moje.
3:5
Gradio je protiv mene i okružio me žuči i patnjom.
3:6
Postavio me na mračna mjesta, kao one što su mrtvi već odavno.
3:7
Ogradio me, da ne mogu izaći, otežao je moje okove.
3:8
I kada vapim i uzvikujem, molitvu moju odbija.
3:9
Zagradio je puteve moje klesanim kamenom, iskrivio je staze moje.
3:10
On mi je bio kao medvjed koji vreba, i kao lav u zaklonu.
3:11
Skrenuo je puteve moje, i iskidao me na komade, učinio da budem napušten.
3:12
Napeo je luk svoj i postavio mene kao metu za strijelu.
3:13
Strelice svoga tobolca zarinuo je u slabine moje.
3:14
Postao sam podsmjeh narodu svome, i rugalica njihova cijeli dan.
3:15
Gorčinom me nasitio, pelinom me napio.
3:16
I zube mi je šljunkom polomio, pepelom me prekrio.
3:17
I dušu je moju daleko od mira udaljio i zaboravio sam na blagostanje.
3:18
I rekao sam: “Propala je snaga moja i nada moja od GOSPODA.”
3:19
Spomeni se nevolje moje i bijede moje, pelina i žuči!
3:20
Duša ih moja još uvijek pamti i ponižena je u meni.
3:21
Ovoga se prisjećam u umu svojem, stoga imam nadu.
3:22
To je zbog milosrđa GOSPODNJEG, da nismo zatrti, zato što smilovanja njegova ne prestaju,
3:23
svakog jutra su nova; velika je vjernost tvoja!
3:24
“GOSPOD je dio moj”, govori mi duša, stoga se u njega pouzdajem.
3:25
Dobar je GOSPOD onima koji njega čekaju, duši koja ga traži.
3:26
Dobro je čovjeku da se i nada i mirno čeka spasenje GOSPODNJE!
3:27
Dobro je čovjeku da nosi jaram u mladosti svojoj.
3:28
Sjedi sâm i šuti, zato što ga je on na njega nanio.
3:29
Usne svoje stavlja u prašinu, ako bi tako možda bilo nade!
3:30
Pruža obraz svoj onome koji ga udara; taj se sramotom zasitio.
3:31
Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek.
3:32
No premda rastuži, on se ipak smiluje po mnoštvu milosrđa svojih.
3:33
Jer on neće ražalostiti rado ni rastužiti sinove ljudske,
3:34
kad pod nogama svojim drobe sve sužnje zemaljske,
3:35
kad izvrću pravo čovjekovo pred licem Svevišnjega,
3:36
kad ruše čovjeka u parnici njegovoj, Gospodin to ne odobrava.
3:37
Tko je taj koji kaže i dogodi se, ako to Gospodin nije zapovjedio?
3:38
Ne izlazi li iz usta Svevišnjega i zlo i dobro?
3:39
Zbog čega se žale živi ljudi, zar svaki čovjek na kaznu za grijeh svoj?
3:40
Ispitajmo i iskušajmo puteve svoje i vratimo se GOSPODU.
3:41
Dignimo srce svoje rukama svojim k Bogu u nebesa.
3:42
Mi smo prestupili i pobunili se; ti nisi praštao!
3:43
Srdžbom si se prekrio i progonio si nas; ubijao si, nisi se sažalio.
3:44
Oblakom si se prekrio da molitva naša ne prodre.
3:45
Načinio si nas da budemo poput izmeta i smeća među narodima.
3:46
Svi neprijatelji naši usta su svoja na nas otvorili.
3:47
Strah i zamka na nas dolaze, pustoš i propast!
3:48
Oči moje rone rijeke vode zbog propasti kćeri naroda mojega.
3:49
Oči moje liju i ne prestaju, jer prestanka nema,
3:50
sve dok GOSPOD ne pogleda i ne vidi s neba.
3:51
Oko moje srce mi dira zbog svih kćeri grada mojega.
3:52
Neprijatelji moji uporno me progone kao neku pticu, bez razloga.
3:53
U podzemnu tamnicu su svalili život moj i kamenje na mene nabacali.
3:54
Vode su me preko glave preplavile; tada sam rekao: “Uništen sam!”
3:55
Prizvao sam ime tvoje, GOSPODE, iz najdublje podzemne tamnice.
3:56
Ti si čuo glas moj: “Ne skrivaj uha svoga na uzdisaj moj, na vapaj moj.”
3:57
Približio si se u dan kad sam te prizvao, ti si govorio: “Ne boj se!”
3:58
Ti si, Gospodine, zastupao parnicu duše moje, ti si život moj otkupio.
3:59
GOSPODE, vidio si krivicu moju, ti sudi parnicu moju.
3:60
Vidio si svu osvetu njihovu i sva mozganja njihova protiv mene.
3:61
Čuo si ruganje njihovo, GOSPODE, i sva mozganja njihova protiv mene;
3:62
usne onih koji su ustali protiv mene i lukavstva njihova su protiv mene po cijeli dan.
3:63
Pogledaj ih kad sjede i kad ustaju, ja sam im glazba.
3:64
Uzvrati im naplatom, GOSPODE, prema djelu ruku njihovih.
3:65
Daj da im srce bude jadno, prokletstvo tvoje neka je nad njima.
3:66
U srdžbi ih progoni i uništi pod nebesima GOSPODNJIM!

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje