Tužaljke

Poglavlje 4

Sveto kamenje leži razbacano

4:1

Kako li je zlato potamnjelo! Kako li se najčišće zlato promijenilo! Kamenje svetišta prosulo se na uglovima svih ulica.

4:2

Dragocjeni sinovi sionski, usporedivi sa čistim zlatom, kako li ih se sada cijeni kao vrčeve zemaljske, djelo ruku lončarevih!

4:3

Čak i nemani morske pružaju prsa, mladunčad svoju doje. Kći naroda moga postala je okrutna kao nojevi u pustinji.

4:4

Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Mala djeca kruh traže, a nikog nema da im ga razlomi.

4:5

Oni što su se hranili delicijama opustošeni su na ulicama; oni što su bili odgajani u grimiznom predivu prigrlili su gnojišta.

4:6

Jer kazna za nepravdu kćeri naroda moga veća je od kazne za grijeh Sodome, koja je kao u trenutku bila oborena i ničije ruke na njoj nisu ostale.

4:7

Nazireji njeni bili su čišći od snijega, bjelji od mlijeka, tijela su im bila rumenija od rubina, ulaštenost im je bila kao kod safira.

4:8

Lice im je sada crnje od ugljena, ne prepoznaju se više na ulicama. Koža im se za kosti lijepi, suha je, postala je nalik štapu.

4:9

Onima koji su mačem pobijeni bolje je nego onima koji su glađu pobijeni; jer ovi padaju, pogođeni zbog nestašice plodova poljskih.

4:10

Ruke sažaljivih žena kuhale su svoju vlastitu djecu, ona su im bila hrana na propast kćeri naroda mojega.

4:11

GOSPOD je dovršio svoj bijes, izlio je žestoku srdžbu svoju i na Sionu raspirio oganj što proždire temelje njegove.

4:12

Kraljevi zemaljski i svi stanovnici svijeta nisu htjeli vjerovati da će protivnik i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska;

4:13

zbog grijeha proroka i nepravde svećenika njegovih koji su usred njega prolijevali krv pravedničku!

4:14

Lutali su ulicama kao slijepci, sebe su krvlju okaljali, tako da se nitko nije mogao dotaknuti odjeće njihove.

4:15

Vikali su im: “Odstupite, nečisti! Odstupite! Odstupite, ne dotičite se!” Kad su pobjegli i počeli lutati, oni među poganima su rekli: “Takvi više ne smiju ondje boraviti!”

4:16

Srdžba GOSPODNJA razdijelila ih je, on se na njih više neće obazirati. Ne poštuju više osobe svećeničke, nisu naklonjeni starješinama.

4:17

A nama su oči naše već oslabile zbog uzaludnog očekivanja pomoći naše; u promatranju svome očekivali smo narod koji nas ne bi mogao spasiti.

4:18

Love nam korake da ne možemo hodati po ulicama svojim. Blizu nam je kraj, navršili su nam se dani, jer je kraj naš došao.

4:19

Progonitelji naši brži su od orlova nebeskih; proganjali su nas po gorama, vrebali su na nas u pustinji.

4:20

Dah nosnica naših, pomazanik GOSPODNJI, bio je uhvaćen u jamama njihovim; za koga smo govorili: “U sjeni njegovoj živjet ćemo među poganima.”

4:21

Raduj se i veseli se, kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Uzu: i do tebe će doći čaša, opit ćeš se i razgoliti.

4:22

Kazna za nepravdu tvoju je dovršena, kćeri sionska, on te više neće u sužanjstvo voditi. Pohodit će nepravdu tvoju, kćeri edomska, razotkrit će grijehe tvoje.

---