Luka

Poglavlje 1

Proslov

1:1

Budući da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događajima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama,

1:2

kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi,

1:3

učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofile,

1:4

da upoznaš pouzdanost predmetâ o kojima si poučen.

Proroštvo o rođenju

Ivana Krstitelja

1:5

U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta.

1:6

I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.

1:7

A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama.

1:8

I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,

1:9

da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd.

1:10

A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja.

1:11

I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.

1:12

A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah.

1:13

Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.

1:14

I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju

1:15

jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje.

1:16

I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu.

1:17

I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”

1:18

Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.”

1:19

Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti.

1:20

I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”

1:21

A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu.

1:22

I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem.

1:23

I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući.

1:24

A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći:

1:25

“Tako mi je učinio Gospodin u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio sramotu moju među ljudima.”

Proroštvo o Isusovom rođenju

1:26

A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret

1:27

k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.

1:28

Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”

1:29

I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.

1:30

A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.

1:31

I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.

1:32

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,

1:33

te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”

1:34

Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”

1:35

A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.

1:36

I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.

1:37

Jer s Bogom ništa nije nemoguće.”

1:38

A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.

Marija posjećuje Elizabetu

1:39

I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,

1:40

te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.

1:41

I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,

1:42

te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

1:43

I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?

1:44

Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.

1:45

I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”

Marijin hvalospjev

1:46

Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,

1:47

i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.

1:48

Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.

1:49

Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo

1:50

i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.

1:51

Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;

1:52

Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.

1:53

Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku;

1:54

Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,

1:55

kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”

1:56

I Marija je ostala s njom oko tri mjeseca pa se vratila svojoj kući.

Rođenje Ivana Krstitelja

1:57

A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina.

1:58

I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom.

1:59

I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu.

1:60

A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!”

1:61

Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.”

1:62

Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati.

1:63

A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili.

1:64

I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga.

1:65

I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom.

1:66

I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.

Zaharijin hvalospjev

1:67

A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći:

1:68

“Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj,

1:69

i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida,

1:70

kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta:

1:71

da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;

1:72

iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza,

1:73

zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,

1:74

da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu

1:75

u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života.

1:76

A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve,

1:77

da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha,

1:78

radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine,

1:79

da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.”

1:80

A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.

---