Matej

Poglavlje 22

Usporedba o kraljevskoj svadbi

22:1
I Isus im je odgovorio i ponovo progovorio u usporedbama te rekao:
22:2
“Kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je pripremio svadbu svome sinu.
22:3
I poslao je svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli doći.
22:4
Ponovo je poslao druge sluge govoreći: ʻRecite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripremio, poklana su moja goveda i tovljenici i sve je spremno. Dođite na svadbu!ʼ
22:5
Ali oni nisu marili te su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
22:6
A ostali su uhvatili sluge njegove, zlostavljali ih i ubili.
22:7
A kad je taj kralj to čuo, razgnjevio se te poslao svoje vojske, pogubio one ubojice i spalio njihov grad.
22:8
Tada je rekao svojim slugama: ʻSvadba je spremna, ali uzvanici nisu bili dostojni.
22:9
Idite stoga na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete!ʼ
22:10
Tako su te sluge izašle na glavne puteve i skupile sve koje su našli, i zle i dobre; i svadba se napunila gostima.
22:11
A kad je kralj ušao pogledati goste, opazio je ondje čovjeka koji nije odjenuo svadbenu odjeću,
22:12
pa ga upitao: ʻPrijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbene odjeće?ʼ A on je zanijemio.
22:13
Tada je kralj rekao slugama: ʻSvežite mu ruke i noge, odvedite ga i bacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.ʼ
22:14
Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.”

Porez cezaru

22:15
Zatim su farizeji otišli i održali vijećanje kako bi ga uhvatili u riječi.
22:16
I poslali su mu svoje učenike s herodovcima govoreći: “Učitelju, mi znamo da si istinit i učiš Božjem putu u istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš na vanjštinu ljudsku.
22:17
Reci nam, stoga, što ti misliš; je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?”
22:18
A Isus je prozreo njihovu opakost i rekao: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
22:19
Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu dinar.
22:20
A on ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?”
22:21
Odgovorili su mu: “Cezarov!” Tada im je rekao: “Dajte stoga cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje.”
22:22
Kad su čuli te riječi, začudili su se te ga ostavili i otišli.

Saduceji i uskrsnuće

22:23
Istog su mu dana pristupili saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali ga
22:24
govoreći: “Učitelju, Mojsije je rekao: ʻAko tko umre bez djece, neka brat njegov oženi njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu!ʼ
22:25
A bilo je kod nas sedmero braće. I prvi se oženio i umro bez potomstva i ostavio svoju ženu svome bratu.
22:26
Isto tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
22:27
A nakon svih umrla je i žena.
22:28
Dakle, po uskrsnuću, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer su je svi imali.”
22:29
Isus im je odgovorio rekavši: “Varate se, ne znajući Pisma ni snage Božje.
22:30
Jer po uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
22:31
A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam je Bog rekao govoreći:
22:32
ʻJa sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljevʼ? Bog nije Bog mrtvih, nego živih!”
22:33
A kad je mnoštvo to čulo, zapanjilo se njegovim naukom.

Prva i najveća zapovijed

22:34
Ali kad su farizeji čuli da je ušutkao saduceje, okupili su se zajedno.
22:35
Tada ga je jedan od njih, zakonoznanac, upitao iskušavajući ga i govoreći:
22:36
“Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”
22:37
Isus mu je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.
22:38
To je prva i najveća zapovijed.
22:39
A druga je njoj slična: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe.ʼ
22:40
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”

Krist - Davidov sin

22:41
Dok su farizeji bili okupljeni, Isus ih je upitao,
22:42
govoreći: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.”
22:43
Upitao ih je: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, govoreći:
22:44
ʻGOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ?
22:45
Ako je, dakle, David njega nazvao Gospodinom, kako je on njegov sin?”
22:46
I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječ, niti se od toga dana itko usudio pitati ga bilo što.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje