Izreke

Poglavlje 31

Riječi kralja Lemuela

31:1

Riječi kralja Lemuela, proročanstvo kojem ga je poučila majka njegova.

31:2

Što, sine moj? I što, sine utrobe moje? Pa što, sine zavjeta mojih?

31:3

Ne daj snagu svoju ženama ni puteve svoje onima koji uništavaju kraljeve.

31:4

Nije za kraljeve, Lemuele, nije za kraljeve da piju vino, ni za knezove žestoko piće;

31:5

da ne bi pili pa zaboravili zakon te izvrnuli pravedan sud svih potlačenih.

31:6

Dajte žestoko piće onome koji je spreman propasti, i vino onima kojima su srca otežala;

31:7

neka on pije i zaboravi siromaštvo svoje, i neka se ne spominje više bijede svoje.

31:8

Otvaraj usta svoja za nijemoga u parnici svih što su određeni za propast.

31:9

Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i zastupaj parnicu siromahu i potrebitu.

Žena koja se boji GOSPODA

31:10

Tko može naći ženu kreposnu? Jer je vrijednost njezina daleko iznad rubina.

31:11

Srce muža njezinog sigurno se pouzdalo u nju, tako da neće imati potrebe za pljačkom.

31:12

Ona mu čini dobro, a ne zlo, sve dane života svojega.

31:13

Traga za vunom i lanom, i s milinom radi rukama svojim.

31:14

Ona je poput brodovlja trgovačkoga: izdaleka donosi hranu svoju.

31:15

I ustaje još za noći pa daje hranu ukućanima svojim, i obroke za sluškinje svoje.

31:16

Razmotri polje, i kupi ga; plodom ruku svojih sadi vinograd.

31:17

Opasuje snagom bokove svoje i osnažuje mišice svoje.

31:18

Shvaća da joj trgovina ide dobro; noću joj se svjetiljka ne gasi.

31:19

Ruke svoje pruža k vretenu i rukama svojim drži preslicu.

31:20

Siromahu pruža ruku svoju, da, i do potrebita rukama svojom doseže.

31:21

Ne boji se za ukućane svoje zbog snijega, jer su svi ukućani njezini odjeveni u grimiz.

31:22

Izrađuje sebi tapiserije za prekrivanje, odjeća je njezina svila i purpur.

31:23

Muž joj je poznat na vratima gradskim, kad sjedi među starješinama zemlje.

31:24

Ona izrađuje fini lan i prodaje ga, i pojase dostavlja trgovcu.

31:25

Odjeća njezina su snaga i čast, te se raduje vremenu što dolazi.

31:26

Usta svoja u mudrosti otvara, i na jeziku njenom je zakon dobrote.

31:27

Dobro gleda na puteve ukućana svojih i ne jede kruha besposlice.

31:28

Djeca njezina ustaju i nazivaju je blaženom; i muž njezin, i on je hvali:

31:29

“Mnoge su se kćeri pokazale kreposnima, ali ti ih sve nadvisuješ."

31:30

Dražesnost je prijevarna i isprazna je ljepota, no žena koja se boji GOSPODA, ona će biti hvaljena.

31:31

Dajte joj od ploda ruku njezinih i neka je njezina vlastita djela hvale na gradskim vratima!