Pjesma nad pjesmama

Poglavlje 2

2:1

Ja sam ruža šaronska, i ljiljan u dolinama.

2:2

Što je ljiljan među trnjem, to je ljubljena moja među kćerima.

2:3

Što je stablo jabuke među šumskim stablima, to je ljubljeni moj među sinovima; sjedila sam pod sjenom njegovom s velikim užitkom, a plodovi njegovi bili su slatki ustima mojim.

2:4

Uveo me u kuću gozbe i ljubav je bio stijeg njegov nada mnom.

2:5

Okrijepite me bocama, utješite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

2:6

Njegova je lijeva ruka pod glavom mojom, a desnom me grli.

2:7

Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ni ne probudite ljubav moju dok sama ne poželi!

2:8

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, skačući po gorama, poskakujući po brdima.

2:9

Dragi je moj poput srne, ili kao mladi jelen. Evo ga, stoji iza zida našega, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

2:10

Dragi moj je progovorio i rekao mi: “Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja, i otiđimo,

2:11

jer evo, zima je prošla, kiša je prestala i nestala.

2:12

Cvijeće se na zemlji pojavilo, vrijeme ptičjeg pjevanja dolazi i glas se grličin čuje u zemlji našoj.

2:13

Smokva je urodila prve plodove i loza sa zrelim grožđem miriše mirisom dobrim. Ustani, ljubljena moja, ljepoto moja i otiđimo.

2:14

Golubice moja, što si u pukotinama stijena, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje milo.”

2:15

Pohvatajte nam lisice, male lisice što pljačkaju lozu, jer je loza naša puna zrelog grožđa.

2:16

Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.

2:17

Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, vrati se, dragi moj: budi poput srne ili mladog jelena na gorama beterskim.