Tužaljke

Poglavlje 2

GOSPOD uništava bez

samilosti

2:1

Kako je Gospodin u svojoj srdžbi oblakom prekrio kćer sionsku i s neba je na zemlju bacio krasotu Izraelovu! I nije se sjetio podnožja nogu svojih u dan srdžbe svoje!

2:2

Gospodin je progutao sva obitavališta Jakovljeva i nije se sažalio, u gnjevu svome porušio je tvrđave kćeri Judine; sa zemljom ih je sravnio i oskvrnuo je kraljevstvo i knezove njegove.

2:3

U žestokoj srdžbi svojoj razbio je rog Izraelov, povukao je nazad desnicu svoju pred neprijateljem; i raspalio se protiv Jakova kao plamen ognjeni koji sve unaokolo proždire.

2:4

Nategao je luk svoj kao neprijatelj, stao je s desnicom svojom kao protivnik, i pogubio sve koji su oku bili mili u šatoru kćeri sionske; izlio je poput ognja bijes svoj.

2:5

Gospodin je bio kao neprijatelj: progutao je Izrael, progutao je sve dvorove njegove, uništio je utvrde njegove i umnožio kćeri Judinoj žalost i tugu.

2:6

I nasilno mu je oduzeo šator, kao da je bio od vrta, uništio je mjesto njegovog sastajanja. GOSPOD je učinio da se zaborave svečane svetkovine i Šabati na Sionu; i prezreo je, u jarosti srdžbe svoje, kralja i svećenika.

2:7

Svoj žrtvenik Gospodin je odbacio, ogadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja predao je zidine dvorova svojih. Buku su stvarali u Domu GOSPODNJEM, kao u dan svečane svetkovine.

2:8

GOSPOD je naumio uništiti zidove Sionske kćeri. Razapeo je uže, nije ustegnuo ruku svoju od uništavanja. Stoga je i bedem i zidine zavio u tugu: zajedno su malaksali.

2:9

Vrata su njihova utonula u zemlju, on je uništio i razbio zapornice njihove; kralj njezin i knezovi njezini su među Poganima, Zakona više nema! Proroci njezini više ne nalaze viđenja od GOSPODA.

2:10

Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute, glavu su svoju prašinom posipali, pripasali su se kostrijeću. Djevice jeruzalemske k zemlji su glave svoje ovjesile.

2:11

Oči su moje oslabile od suza i nutrina je moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog propasti kćeri naroda mojega, zato što djeca i dojenčad padaju u nesvijest na ulicama grada.

2:12

Govore majkama svojim: “Gdje su žito i vino?”, dok u nesvijest padaju kao ranjeni na ulicama grada, dok im se duša razlijeva u krilu majke njihove.

2:13

Čime da ti posvjedočim? Sa čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska? S kime da te izjednačim da te mogu utješiti, djevice, kćeri sionska? Jer je poput mora velik slom tvoj. Tko te može ozdraviti?

2:14

Proroci tvoji imali su za tebe isprazna i bezumna viđenja, i nisu razotkrili nepravdu tvoju da te odvrate od sužanjstva, nego su za tebe imali viđenja lažnih bremena i razloga za progonstvo.

2:15

Nad tobom plješću rukama svojim svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom svojom na kćer jeruzalemsku govoreći: “Je li to grad kojega ljudi zovu, Savršenstvo ljepote, Radost svoj zemlji?”

2:16

Svi neprijatelji tvoji otvaraju usta svoja protiv tebe, zvižde i škrguću zubima. Govore: “Progutali smo je! Zaista, to je dan koji smo čekali. Dočekali smo, vidjeli smo ga!”

2:17

GOSPOD je izvršio ono što je naumio, ispunio je riječ svoju koju je zapovjedio u davnim danima: porušio je i nije se sažalio. I učinio je da se neprijatelj tvoj raduje nad tobom, uzdigao je rog protivnika tvojih.

2:18

Srce je njihovo zavapilo Gospodinu: “Zide kćeri sionske, neka suze teku poput rijeke, danju i noću. Ne daj sebi počinka, neka se zjenica oka tvoga ne smiri.

2:19

Ustani, zaurlaj u noći, na početku svake straže poput vode izlij srce svoje pred licem Gospodinovim, prema njemu pogni ruke svoje za život svoje male djece što obamiru od gladi na uglu svake ulice.

2:20

Pogledaj, GOSPODE, i promotri kome si to učinio. Zar da žene jedu porod svoj i djecu koja su pedalj velika? Zar da svećenik i prorok budu pogubljeni u Svetištu Gospodinovom?

2:21

Mlado i staro leži na zemlji po ulicama; moje djevice i moji mladići od mača su pali. Ti si ih pogubio u dan srdžbe svoje, ti si ubio i nisi se sažalio.

2:22

Ti si sazvao, kao na dan svečani, užase moje iz okolice, tako da u dan srdžbe GOSPODNJE nitko nije umaknuo i nitko nije preostao. One koje sam povijala i podigla, neprijatelj moj je istrijebio.