Postanak

Poglavlje 50

50:1

Tada je Josip pao na lice oca svojega te nad njim zaplakao i izljubio ga.

50:2

Tada je Josip zapovjedio svojim slugama, liječnicima, da mu oca balzamiraju. Zatim su liječnici balzamirali Izraela.

50:3

A za njega je bilo navršeno četrdeset dana, jer za toliko dana to trebaju izvršiti oni koji su balzamirali; i Egipćani su tugovali za njim sedamdeset dana.

50:4

A kad su prošli dani tugovanja za njim, Josip je rekao ukućanima faraonovim, govoreći: “Ako sam sada našao milost u vašim očima, molim vas, kažite na uši faraonu, govoreći:

50:5

“Moj me je otac obvezao zakletvom govoreći: ‘Evo, ja umirem; u grob moj koji sam iskopao za sebe u zemlji kanaanskoj, ondje me pokopaj!’ Stoga, molim te, dopusti mi da odem gore i pokopam oca svoga, pa ću se vratiti.”

50:6

Nato je faraon odgovorio: “Idi gore i pokopaj oca svoga prema onome kako te je zakleo!”

50:7

Tako je Josip uzašao pokopati oca svoga, a s njim su pošle sve sluge faraonove, starješine njegova doma i sve starješine zemlje egipatske;

50:8

i sva Josipova kuća i braća njegova te ukućani njegova oca. Jedino su u gošenskoj zemlji ostavili svoje malene, svoja stada i svoja krda.

50:9

A s njim su uzašla i kola i konjanici, pa je karavana bila vrlo velika.

50:10

Zatim su stigli do gumna Atadova, što je s one strane Jordana, pa su ondje tugovali velikim i jako žalosnim tužaljkama; tako je on održao sedmodnevno tugovanje za svojim ocem.

50:11

A kad su stanovnici zemlje, Kanaanci, opazili tugovanje kod gumna Atadova, rekli su: “Ovo je veliko tugovanje za Egipćane!” Zato mu je nadjenuto ime Abelmizraim, što je s druge strane Jordana.

50:12

Tako su njegovi sinovi postupili kako im je on zapovjedio;

50:13

jer su ga sinovi njegovi odnijeli u zemlju kanaansku te ga pokopali u špilji na polju Makpeli, ispred Mamre, koju je Abraham kupio s poljem od Efrona Hetita kao posjed za grobnicu.

50:14

Zatim se Josip vratio u Egipat: on i braća njegova i svi koji su s njim išli pokopati njegova oca, nakon što je pokopao oca svoga.

50:15

A kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekli su: “Možda nas Josip zamrzi, pa nam doista uzvrati za sve zlo što smo mu učinili.

50:16

Tako su Josipu poslali glasnika govoreći: “Tvoj je otac prije smrti zapovjedio, govoreći:

50:17

‘Ovako recite Josipu: molim te, sada oprosti prijestup braći svojoj i njihov grijeh jer su ti učinili zlo.’ A sada te molimo, oprosti prijestup slugama Boga oca tvoga!” A Josip se rasplakao dok su mu govorili.

50:18

Zatim su i njegova braća došla te pali pred licem njegovim i rekli: “Evo, tvoje smo sluge!”

50:19

Nato im je Josip odgovorio: “Ne bojte se! Jesam li ja na mjestu Boga?

50:20

Ali što se vas tiče, vi ste protiv mene smišljali zlo; ali je Bog to namijenio na dobro, da ostvari kao što je to dan danas: da sačuva žive mnoge ljude.

50:21

Stoga se ne bojte! Ja ću vas i vaše malene prehranjivati.” Zatim ih je tješio i ljubazno im govorio.

Josipova smrt

50:22

Tako je Josip prebivao u Egiptu: on i ukućani oca njegova; a poživio je Josip stotinu i deset godina.

50:23

I Josip je gledao djecu Efrajimovu do trećeg naraštaja; i djeca Makira, Manašeova sina bila su othranjena na Josipovim koljenima.

50:24

Zatim je Josip rekao braći svojoj: “Ja umirem! A vas će Bog sigurno pohoditi i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu.”

50:25

Tada je Josip obvezao zakletvom sinove Izraelove govoreći: “Bog će vas zasigurno pohoditi, a vi morate ponijeti moje kosti odavde!”

50:26

Tako je Josip umro kad je bio star sto i deset godina; zatim su ga balzamirali i položili u lijes u Egiptu.