Rimljanima

Poglavlje 1

Pozdrav

1:1

Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odvojen za evanđelje Božje,

1:2

koje je Bog unaprijed obećao po svojim prorocima u Svetim pismima,

1:3

o svome Sinu, Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je po tijelu proizašao iz sjemena Davidova,

1:4

i proglašen Sinom Božjim, u snazi, po duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih;

1:5

po kome smo primili milost i apostolstvo za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegovog imena,

1:6

među kojima ste i vi, pozvani od Isusa Krista.

1:7

Svima koji su u Rimu, ljubljenima Božjim, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Zahvala i molitve

1:8

Ponajprije, zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što je vjera vaša navještena po cijelom svijetu.

1:9

Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u evanđelju Sina njegova, da vas se neprekidno spominjem uvijek u svojim molitvama,

1:10

moleći da mi nekako, po volji Božjoj, sad napokon uspije doći k vama.

1:11

Jer čeznem vidjeti vas, da vam predam izvjestan duhovni dar za vaše učvršćenje,

1:12

to jest da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.

1:13

A ne bih htio, braćo, da ne znate kako sam često namjeravao doći k vama, i sve dosad sam bio spriječen, da i među vama imam koji plod kao i među ostalim Poganima.

1:14

Dužnik sam i Grcima i Barbarima, i mudrima i nerazumnima.

1:15

Tako sam, koliko je do mene, spreman i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.

1:16

Jer se ne stidim evanđelja Kristova, jer je ono snaga Božja na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, onda i Grku.

1:17

Jer se u njemu otkriva pravednost Božja, od vjere k vjeri, kao što je zapisano: “A pravednik će po vjeri živjeti.”

Krivnja Pogana

1:18

Jer se s neba otkriva gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepravednošću.

1:19

Što se može spoznati o Bogu, očituje se u njima, jer im je Bog to pokazao.

1:20

Jer se ono nevidljivo njegovo od stvaranja svijeta, i njegova vječna snaga i Božanstvo, prosuđivanjem jasno opaža po onome što je stvorio; tako da su bez isprike.

1:21

Jer kad su prepoznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga, niti mu zahvalili, nego su postali isprazni u svojim mozganjima te je potamnjelo njihovo bezumno srce.

1:22

Tvrdeći da su mudri, poludjeli su,

1:23

i zamijenili slavu neraspadljivog Boga obličjem, slikom raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova.

1:24

Zato ih je Bog u požudama njihovih srdaca i predao nečistoći, da među sobom sramote svoja tijela,

1:25

one koji su istinu Božju zamijenili za laž te štovali i služili stvorenju više nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen zauvijek. Amen.

1:26

Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima, jer su i žene njihove zamijenile naravno općenje za protunaravno.

1:27

A tako su se i muškarci, budući da su ostavili naravno općenje sa ženom, raspalili u svojoj požudi jedan za drugim: muškarci s muškarcima čine što je bestidno i sami na sebi primaju naplatu koja priliči njihovoj nastranosti.

1:28

I kako nisu smatrali vrijednim držati se Boga u svojoj spoznaji, Bog ih je predao odmetnutom umu, da čine što ne dolikuje,

1:29

puni svakovrsne nepravednosti, bludništva, opačine, pohlepe, zlobe; puni zavisti, ubojstva, prepiranja, prijevare, zluradosti; doušnici,

1:30

klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima,

1:31

nerazumni, nepouzdani, bezosjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni,

1:32

koji znajući presudu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, ne samo da to čine nego i ugađaju onima koji to čine.