Danijel

Poglavlje 6

Danijel u jami s lavovima

6:1

Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset knezova koji trebaju biti nad svim kraljevstvom.

6:2

A nad njima trojicu predstojnika, od kojih je prvi bio Danijel, da knezovi mogu njima polagati račun da kralj ne bi pretrpio štetu.

6:3

Tada je taj Danijel počeo prednjačiti nad predstojnicima i knezovima, zato što je u njemu bio izvanredan duh; i kralj je mislio postaviti ga nad svim kraljevstvom.

6:4

Tada su predstojnici i knezovi tražili povod kako bi našli nešto protiv Danijela u vezi s kraljevstvom. No nisu mogli naći nikakvog povoda ni krivice, zato što je on bio vjeran, niti se bilo kakva pogreška ili krivica nije mogla pronaći u njemu.

6:5

Nato su ti ljudi rekli: “Nećemo naći nikakvog povoda protiv toga Danijela, osim da nađemo nešto protiv njega u vezi zakona njegovog Boga.”

6:6

Tada su se ovi predstojnici i knezovi sakupili kod kralja te mu rekli ovo: “Kralju Darije, živ bio zauvijek!

6:7

Svi predstojnici kraljevstva, poglavari i knezovi, savjetnici i zapovjednici dogovorili su se da se donese kraljevska odredba i izda strogi ukaz da svaki onaj koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bit će bačen u lavovsku jamu.

6:8

Sada, kralju, potvrdi taj ukaz i potpiši taj spis da se ne može promijeniti, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv!”

6:9

Nato je kralj Darije potpisao spis i ukaz.

6:10

A kad je Danijel saznao da je spis potpisan, otišao je u svoju kuću; a prozori u njegovoj odaji bili su otvoreni prema Jeruzalemu, on je tri puta na dan kleknuo na svoja koljena i molio i zahvaljivao pred Bogom svojim, onako kako je on to i prije činio.

6:11

Nato su se ovi ljudi sakupili i našli Danijela kako moli i upućuje molbe Bogu svome.

6:12

Tada su pristupili i progovorili pred kraljem u svezi kraljevskog ukaza: “Nisi li ti potpisao ukaz da će svaki čovjek koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, biti bačen u lavovsku jamu?” Kralj je odgovorio i rekao: “Ta odluka je istinita, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv.”

6:13

Tada su oni odgovorili i rekli pred kraljem: “Taj Danijel, onaj koji je od sinova sužanjstva Judinog, ne obazire se na tebe, kralju, ni na ukaz koji si potpisao, nego tri puta na dan upućuje molbu svoju.”

6:14

Tada se kralj, kada je čuo te riječi, jako ozlovoljio u sebi i upravio srce na Danijela da ga izbavi. I sve do sunčeva zalaska trudio se da ga izbavi.

6:15

Tada su se ovi ljudi sakupili kod kralja te govorili kralju: “Znaj, kralju, da je zakon medijski i perzijski takav da se nijedan ukaz ni odredba koju kralj donosi ne može promijeniti!”

6:16

Tada je kralj zapovjedio da dovedu Danijela i bace ga u lavovsku jamu. A kralj je progovorio i rekao Danijelu: “Bog tvoj, kome neprestano služiš, on će te izbaviti.”

6:17

Zatim su donijeli jedan kamen i položili ga jami na ulaz. I kralj ga je zapečatio pečatnjakom svojim i pečatnjakom velikaša svojih, da se nakana glede Danijela ne mijenja.

6:18

Tada je kralj otišao u svoj dvor i proveo noć posteći, nisu ni glazbala donosili pred njega; i san je njegov otišao od njega.

6:19

Tada je kralj ustao u rano jutro, i žurno pošao k lavovskoj jami.

6:20

I kad je došao do jame, vapio je žalosnim glasom k Danijelu; zatim je kralj progovorio i rekao Danijelu: “Danijele, slugo Boga živoga, kome neprestano služiš, je li te Bog tvoj mogao izbaviti od lavova?”

6:21

Nato je Danijel rekao kralju: “Kralju, živ bio zauvijek!

6:22

Moj Bog poslao je svog anđela, i zatvorio je ralje lavovima tako da mi nisu naudili. Jer ja sam se našao nedužan pred njim, a i pred tobom, kralju, nisam počinio nikakvo zlo.”

6:23

Tada se kralj jako razveselio zbog njega i zapovjedio da Danijela izvade iz jame. Tako je Danijel bio izvađen iz jame, i nikakva ozljeda nije se našla na njemu, zato što je vjerovao u svoga Boga.

6:24

Zatim je kralj zapovjedio te su doveli one ljude koji su optužili Danijela te su ih bacili u lavovsku jamu, njih, djecu njihovu i žene njihove: i lavovi su ih savladali i smrskali im sve kosti njihove, dok još nisu ni došli do dna jame.

6:25

Nato je kralj Darije napisao svim narodima, nacijama i jezicima što prebivaju po svoj zemlji: “Mir vam se umnožio!

6:26

Donio sam ukaz da po svoj vladavini mojega kraljevstva ljudi drhte i strepe pred Bogom Danijelovim: jer je on živi Bog, i postojan je zauvijek, i kraljevstvo njegovo je ono koje nikada neće propasti i vladavina njegova trajat će sve do svršetka!

6:27

On izbavlja i spašava, i čini znakove i čudesa na nebu i na zemlji! On je izbavio Danijela od snage lavova!”

6:28

Tako je Danijel napredovao za kraljevanja Darija i za kraljevanja Kira Perzijanca.