Izaija

Poglavlje 63

Dan osvete GOSPODNJE

63:1

Tko je taj što dolazi iz Edoma, u odjeći obojenoj iz Bozre, taj što je slavan u ruhu svome, što korača u silini snage svoje? “Ja koji govorim u pravednosti, koji sam moćan spasiti.”

63:2

Zašto si ti crven u ruhu svome, i odjeća tvoja kao u onoga koji gazi u kaci za vino?

63:3

“U tijesku sam sâm gazio i nitko od naroda nije bio sa mnom. Jer ću ih gaziti u srdžbi svojoj i gnječiti ih u bijesu svome; i krv će njihova poškropiti odjeću moju i umrljat ću svo odijelo svoje.

63:4

Jer dan osvete mi je na srcu i godina otkupljenika mojih dolazi.

63:5

I ja sam pogledao i nije bilo nikoga da pomogne; i začudio sam se što nije bilo nikoga da podrži. Stoga mi je mišica moja pribavila spasenje, i bijes moj, on me je podržao.

63:6

I u srdžbi ću svojoj narode zgaziti i opiti ih u bijesu svome i snagu njihovu do zemlje oboriti.”

Spominjanje na

GOSPODNJE milosrđe

63:7

Spominjat ću se blagosti GOSPODNJIH i hvala GOSPODNJIH, prema svemu što nam je GOSPOD dodijelio, i velike dobrote prema domu Izraelovu koju im je dodijelio po milosrđima svojima i po mnoštvu blagosti svojih.

63:8

Jer je rekao: “Zasigurno su oni narod moj, sinovi koji neće lagati.” Tako je on bio Spasitelj njihov.

63:9

U svim njihovim mukama on je bio mučen, i anđeo nazočnosti njegove njih je spasio. U ljubavi svojoj i u smilovanju svojemu on ih je otkupio te ih držao i nosio ih u sve davne dane.

63:10

Ali oni su se pobunili i mučili njegova Duha Svetoga. Stoga se je on okrenuo da im bude neprijatelj te je zaratio protiv njih.

63:11

Tada se je sjetio davnih dana, Mojsija i naroda njegova govoreći: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora s pastirom stada svoga? Gdje je onaj koji je u njega stavio svoga Duha Svetoga,

63:12

onoga koji ih je vodio desnicom Mojsijevom svojom slavnom mišicom, razdjeljujući vodu pred njima, da sebi pribavi vječno ime,

63:13

koji ih je vodio preko dubina kao konja po pustinji, da se ne bi spoticali?”

63:14

Kao što životinja silazi u dolinu, Duh GOSPODNJI dao mu je da počine. Tako si ti vodio narod svoj da sebi pribaviš slavno ime.

63:15

Pogledaj s neba i promotri iz obitavališta svoje svetosti i svoje slave. Gdje je revnost tvoja i snaga tvoja, zvuk nutrine tvoje i milosrđa tvoja prema meni? Zar su se suspregnuli?

63:16

Bez sumnje ti si naš otac, premda Abraham i ne zna za nas i Izrael nas ne poznaje, ti si, GOSPODE, otac naš; Otkupitelj naš, ime je tvoje oduvijek.

63:17

GOSPODE, zašto si nam dopustio da s puteva tvojih zastranimo i otvrdnuo srce svoje da se tebe ne bojimo? Vrati se radi slugu svojih, plemenā baštine svoje.

63:18

Narod svetosti tvoje zaposjeo ga je, ali zakratko: protivnici naši izgazili su svetište tvoje.

63:19

Mi smo tvoji; nikada nisi vladao nad njima, oni nisu nazivani imenom tvojim.

---

---