Jeremija

Poglavlje 2

Izrael napušta GOSPODA

2:1

Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

2:2

“Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Sjećam se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi zaruka tvojih, kad si za mnom išla u pustinju, u zemlju koja nije zasijana.

2:3

Izrael je bio svetost GOSPODU i prvina uroda njegovog; svi koji su ga proždirali bit će posramljeni, zlo će se na njih svaliti’ ”, govori GOSPOD.

2:4

Čujte riječ GOSPODNJU, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

2:5

Ovako govori GOSPOD: “Kakvu su nepravdu očevi vaši našli u meni da su se udaljili od mene i počeli hoditi za ispraznošću te postali isprazni?

2:6

I nisu rekli: ‘Gdje je GOSPOD, koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je vodio kroz pustoš, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti, kroz zemlju kojom nitko ne prolazi i gdje nitko ne stanuje?’

2:7

I doveo sam vas u plodnu zemlju da jedete ploda njezina i dobrote njezine. No kad ste vi ušli, oskvrnuli ste zemlju moju, i od baštine moje napravili ste gnjusobu.

2:8

Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je GOSPOD?’, a oni koji se bave Zakonom nisu me upoznali; i pastiri su protiv mene prestupali, i proroci su po Baalu prorokovali, i hodili su za onim što ne koristi.

2:9

Zato ću se ja s vama još parničiti”, govori GOSPOD, “i sa sinovima vaših sinova ja ću se parničiti.

2:10

Jer prođite otoke kitimske i vidite, i pošaljite glas u Kedar te pomno promotrite i vidite je li se takvo što negdje zbilo.

2:11

Zar je neki narod promijenio bogove svoje, koji i nisu bogovi? No narod je moj slavu svoju zamijenio za ono što ne koristi.

2:12

Zapanjite se nad time, vi nebesa, prestravite se i opustite”, govori GOSPOD.

2:13

“Jer je narod moj počinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, pa su si iskopali nakapnice, raspucane nakapnice što ne mogu držati vodu.

2:14

Je li Izrael sluga? Je li on u kući rođeni rob? Zašto li je oplijenjen?

2:15

Lavići su nad njime rikali, i glasali se, i zemlju su njegovu opustošili; gradovi su njegovi spaljeni, bez stanovnika su ostali.

2:16

Također i sinovi Nofa i Tahapanesa slomili su tjeme tvoje.

2:17

Nisi li ti to sâm sebi osigurao pošto si napustio GOSPODA, Boga svojega, kada te je putem vodio?

2:18

A sada, što će ti put u Egipat da piješ vode sihorske? Ili što će ti put u Asiriju da piješ vode iz rijeke?

2:19

Tvoja će te vlastita opakost ispraviti, i tvoje će te odmetništvo prekoriti. Spoznaj dakle i shvati da je zlo i gorko to što si napustio GOSPODA, Boga svojega, i što nema straha mojega u tebi”, govori Gospodin, BOG nad vojskama.

2:20

“Jer odavno sam razbio jaram tvoj, i sveze tvoje raskinuo; a ti govoriš: ‘Neću prestupiti.’ Kadli na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim stablom ti si vucarao, bludničio.

2:21

Ipak ja sam te zasadio kao lozu plemenitu, potpuno ispravno sjeme. Kako si mi se onda prometnuo u izrod, u lozu tuđinsku?

2:22

Jer da se i salitrom opereš i uzmeš si mnogo sapuna, ipak nepravda tvoja označena je preda mnom”, govori Gospodin BOG.

2:23

“Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljao, nisam za Baalima išao’? Pogledaj put svoj u dolini, spoznaj što si učinio. Ti si hitra jednogrba deva koja putevima svojim obilazi,

2:24

divlja magarica navikla na pustinju što njuši vjetar u milini svojoj; u nagonu njezinom, tko je može odvratiti? Svi oni koji nju traže, neće se umoriti; naći će je u mjesecu njezinu.

2:25

Spriječi nogu svoju da ne bude bosa i grlo svoje od žeđi. No ti govoriš: ‘Nema nade! Ne! Jer sam ja tuđince volio i za njima ću ići.’

2:26

Kao što se lopov posrami kad je pronađen, tako će se i dom Izraelov posramiti; oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi i svećenici njihovi i proroci njihovi,

2:27

koji deblu govore: ‘Ti si moj otac’, a kamenu: ‘Ti si me rodio’; jer su mi okrenuli leđa svoja, a ne lice svoje. No u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’

2:28

A gdje su bogovi tvoji što si ih sebi napravio? Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje. Jer koliki je broj tvojih gradova, toliko je, Judo, bogova tvojih!

2:29

Zašto se parničite sa mnom? Svi ste vi protiv mene prestupali!” govori GOSPOD.

2:30

Uzalud sam udarao sinove vaše, popravak nisu prihvatili. Vaš vlastiti mač proždro je proroke vaše kao lav koji uništava.

2:31

Naraštaju, pogledajte riječ GOSPODNJU! Zar sam ja bio pustinja Izraelu ili zemlja tame? Zašto narod moj govori: ‘Mi smo gospodari, više k tebi nećemo dolaziti’?

2:32

Može li djevojka zaboraviti svoj nakit ili mladenka nošnju svoju? Ipak narod je moj mene zaboravio, dana je takvih bezbroj.

2:33

Zašto si put svoj dotjerivala da bi tražila ljubav? Stoga si i opake poučavala putevima svojim.

2:34

Čak se i na suknjama tvojim našla krv duša nedužnih siromaha. Nisam je našao potajno tražeći; no ima je na svemu.

2:35

Ipak ti govoriš: ‘Zato što sam nedužna, zasigurno će se srdžba njegova od mene odvratiti.’ Evo, parničit ću se s tobom, zato što govoriš: ‘Nisam sagriješila.’

2:36

Zašto toliko puno tumaraš mijenjajući svoj put? Posramit ćeš se i Egipta kao što si se posramila Asirije.

2:37

Da, od njega ćeš izaći sa svojim rukama na glavi svojoj, jer je GOSPOD odbacio tvoje uzdanice i od njih koristi nećeš imati.”