Job

Poglavlje 11

Zofarova besjeda

11:1

Nato je Zofar Naamac progovorio i rekao:

11:2

“Treba li se na mnoštvo riječi odgovoriti? Zar će čovjek pričljiv opravdati?

11:3

Zar će tvoje laži ušutkati ljude? I kad se rugaš, zar te nitko neće posramiti?

11:4

Jer si bio rekao: ‘Nauk moj je čist, i u očima tvojim sam čist.’

11:5

No kada bi Bog htio progovoriti i otvoriti usta svoja protiv tebe;

11:6

te da bi ti htio pokazati tajne mudrosti, da su one dvostruke prema onome što jesu! Stoga znaj da Bog od tebe traži manje nego što to tvoja nepravda zavređuje.

11:7

Možeš li istraživanjem Boga dokučiti? Možeš li savršeno dokučiti Svesilnoga?

11:8

Poput neba je visoko: što možeš učiniti? Od pakla dublje: što možeš spoznati?

11:9

Mjerom svojom je duže od zemlje i šire od mora!

11:10

Ako presječe i zatvori, ili sakupi, tko ga onda može spriječiti?

11:11

Jer on poznaje ništarije, vidi i opačinu; zar onda to neće razmotriti?

11:12

Jer ništarija hoće biti mudar, premda se čovjek rađa kao ždrijebe divljeg magarca.

11:13

Ako li srce svoje ti pripremiš i ruke svoje ispružiš prema njemu,

11:14

ako li je nepravda u ruci tvojoj, odbaci ga daleko i neka zloća ne prebiva u šatorima tvojim.

11:15

Jer ćeš tada lice svoje podići, bez ljage, da, čvrst ćeš biti i nećeš se bojati.

11:16

Zato što ćeš ti zaboraviti bijedu svoju, sjećat ćeš se je poput voda što protiču.

11:17

I vijek tvoj bit će bistriji od podneva, ti ćeš prosjajiti, kao jutro postat ćeš.

11:18

Tada ćeš biti siguran, zato što ima nade, da kopat ćeš oko sebe i otpočinut ćeš na sigurnom.

11:19

I ležat ćeš, i nitko te neće strašiti; da mnogi će ti se dodvoravati.

11:20

No oči opakih će oslabiti, i neće izmaknuti, a nada njihova bit će kao kad duh predaju.”