Job

Poglavlje 7

Job nastavlja govoriti

7:1
Nije li čovjeku određeno vrijeme na zemlji? I nisu li dani njegovi nalik na dane najamnika?
7:2
Kao što sluga žarko žudi za hladom, i kao što najamnik čeka plaću za svoj posao,
7:3
tako su me zapali mjeseci ispraznosti i zamorne noći su mi određene.
7:4
Kada legnem, kažem: ‘Kada ću ustati i kada li će noć proći?’ I zasitim se prevrtanja do osvita dana.
7:5
Tijelo mi se zaodjenulo crvima i grumenima zemlje, koža mi je popucala i postala odvratna.
7:6
Dani su moji brži od čunka i provedeni su bez nade.
7:7
Spomeni se da je život moj samo vjetar, oči moje više dobro vidjeti neće!
7:8
Oko onoga koji me gleda više me gledati neće; oči su tvoje na meni, a mene nema.
7:9
Kao što se oblak rasplinjava i nestaje, tako onaj koji silazi u grob, više ne izlazi.
7:10
Ne vraća se više domu svome i ne poznaje ga više mjesto njegovo.
7:11
Stoga ja neću zauzdati usta svoja; govorit ću u patnji duha svoga, u gorčini duše svoje ja ću se jadati.
7:12
Zar sam ja more ili kit, da si ti stražu postavio nada mnom?
7:13
Kada kažem: ‘Postelja će me moja utješiti, ležaj će mi olakšati jade’,
7:14
tada me snovima plašiš i prestravljuješ me viđenjima.
7:15
Tako da mi duša izabire gušenje te radije smrt nego život.
7:16
To mi se ogadilo; ne bi živio zasvagda; pusti me, jer su dani moji isprazni!
7:17
Što je čovjek da ga veličaš? I da srce svoje postavljaš nad njim?
7:18
Da ga i svakoga jutra pohodiš i svakoga trena da ga isprobavaš?
7:19
Koliko li dugo nećeš od mene odstupiti, ni pustiti me dok pljuvačku svoju ne progutam?
7:20
Sagriješio sam; što ću učiniti tebi, štititelju ljudi? Zašto si mene postavio kao znak protiv tebe, tako da sam teret samome sebi?
7:21
I zašto prijestupa moga ne možeš oprostiti i ukloniti nepravdu moju? Jer ću sada u prahu zaspati, i ti ćeš me ujutro tražiti, ali me više neće biti.”



Dnevno čitanje Biblije
12 Kolovoz 2024

<< Job 7 | Job 8 | Ps. 140 | II. Kor. 12 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje