Job

Poglavlje 9

Job odgovara

9:1
Nato je Job progovorio i rekao:
9:2
“Znam da je to sigurno istina: no kako da čovjek bude pravedan pred Bogom?
9:3
Ako bi se netko nadmetao s njim, odgovoriti mu ne bi mogao ni jednom od tisuću.
9:4
On je mudar u srcu i snagom moćan; tko se osilio protiv njega i uspio?
9:5
On gore premješta, a one to ni ne znaju; on ih u srdžbi svojoj preokreće,
9:6
on potresa zemlju iz mjesta njezina, i stupovi njezini podrhtavaju.
9:7
On zapovijeda suncu i ono se ne uzdiže; i zvijezde pečati.
9:8
On sâm nebesa je razapeo i po valovima morskim korača.
9:9
On je načinio Medvjede i Oriona i Vlašiće i odaje na jugu.
9:10
On čini silna djela, neistraživa, da, i čudesa koja broja nemaju.
9:11
Evo, ide pored mene, a ja ga ne vidim; i prolazi, no ja ga ne opažam.
9:12
Gle, uzima, tko ga može spriječiti? Tko li će mu reći: ‘Što radiš?’
9:13
Ako li Bog ne bi ustegnuo srdžbu svoju, pod njim se saginju oholi pomoćnici.
9:14
Kako onda da mu odgovorim, i da ja izaberem riječi da se raspravljam s njim ?
9:15
Njemu, premda bih i pravedan bio, još mu ne bih odgovorio, nego bih molbe uputio sucu svome.
9:16
Ako bih ga zazvao i on bi mi odgovorio, još ne bih vjerovao da je on glas moj čuo.
9:17
Jer me olujom lomi i bez razloga umnožava rane moje.
9:18
Ne dopušta mi ni da dah svoj uzimam, nego me puni gorčinom.
9:19
Ako govorim o snazi, evo, on je jak; ako li o prosudbi, tko će mi odrediti vrijeme za zastupanje?
9:20
Kada bih se opravdavao, moja usta bi me osudila; ako li kažem: ‘Ja sam besprijekoran’, dokazala bi da sam i izopačen.
9:21
Da sam ja bio besprijekoran, još ne bih dušu svoju upoznao; prezreo bih život svoj.
9:22
Sve je to jedno, stoga ja kažem: ‘On uništava i besprijekornoga i opakoga.’
9:23
Kad bič najednom ubija, on se smije iskušenju nedužnih.
9:24
Zemlja je predana u ruke opakoga, on sucima njezinim lica zastire. Ako li ne, gdje je i tko je on?
9:25
A dani su moji brži od dostavljača, bježe, ništa dobro ne vide.
9:26
Prošli su kao lađe brze, kao orao što na plijen žuri.
9:27
Kažem li: ‘Zaboravit ću jadikovku svoju, ostavit ću potištenost svoju i utješiti se’,
9:28
bojim se svih muka svojih, znam da me ti ne držiš nedužnim.
9:29
Ako li sam opak, zašto onda da se uzalud trudim?
9:30
Kad bih se vodom sniježnicom oprao, i ruke svoje učinio nikad čišćima,
9:31
opet bi me u jarak zagnjurio, i odjeća moja bi me se gnušala!
9:32
Jer on nije čovjek kao što sam ja, da mu odgovaram i da na sud idemo zajedno.
9:33
Ni nema nekakva posrednika među nama da ruke svoje položi na nas obojicu,
9:34
neka šibu svoju od mene makne, te neka me strah njegov više ne straši!
9:35
Onda ću govoriti, i neću ga se bojati, no to nije tako sa mnom!



Dnevno čitanje Biblije
13 Kolovoz 2024

<< Job 9 | Job 10 | Ps. 141 | II. Kor. 13 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje