Postanak

Poglavlje 41

Josip tumači faraonov san

41:1

I dogodilo se na kraju dvije pune godine da je faraon usnio, i gle, stajao je pored rijeke.

41:2

I, gle, iz rijeke je izašlo sedam lijepih i debelih krava, te su pasle na livadi.

41:3

A, evo, poslije njih je izašlo iz rijeke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, pa su stajale uz one druge krave na ivici rijeke.

41:4

Tada su ružne i mršave krave pojele sedam lijepih i debelih krava. Tako se faraon probudio.

41:5

Zatim je zaspao te usnio drugi put. I, gle, na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.

41:6

A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.

41:7

Onda je sedam mršavih klasova proždrlo sedam bujnih i punih klasova. Uto se faraon probudio i, gle, to je bio san.

41:8

I dogodilo se ujutro da se duh njegov uznemirio; zatim je poslao da dozovu sve čarobnjake egipatske i sve mudrace njihove; onda im je faraon ispripovjedio svoj san, ali ih nitko nije mogao protumačiti faraonu.

41:9

Tada je glavni peharnik ispričao faraonu govoreći: “Danas se prisjećam pogrešaka svojih:

41:10

faraon se razgnjevio na sluge svoje te me stavio u pritvor u kuću zapovjednika straže, i mene i glavnog pekara.

41:11

Onda smo jedne noći usnili san, ja i on, svaki je od nas usnio san koji je imao tumačenje svoje.

41:12

A s nama je ondje bio mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže, pa smo njemu ispripovjedili, a on nam je protumačio snove naše; svakomu je protumačio san njegov.

41:13

I dogodilo se kako nam je protumačio, tako je i bilo. Mene je ponovo postavio u službu moju, a njega je objesio.

41:14

Tada je faraon poslao da se dozove Josip, pa su ga žurno izveli iz podzemne tamnice. Zatim se obrijao i zamijenio odjeću svoju te došao pred faraona.

41:15

Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, i nitko ga ne može protumačiti; a čuo sam kako o tebi govore da možeš razumjeti san i protumačiti ga.”

41:16

Nato je Josip odgovorio faraonu govoreći: “Nije na meni; Bog će dati faraonu umirujući odgovor.”

41:17

Zatim je faraon rekao Josipu: “U snu svome, evo, ja stojim na obali rijeke;

41:18

i, gle, iz rijeke je izašlo sedam krava, debelih i lijepih, te su pasle na livadi.

41:19

A, evo, poslije njih je izašlo sedam drugih krava, jadnih i ružnih i mršavih; tako loše kakve nikad nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj.

41:20

Uto su mršave i ružne krave pojele prvih sedam debelih krava;

41:21

a kad su ih pojele, nije se moglo prepoznati da su ih pojele, nego su još uvijek bile ružne kao na početku. Tako sam se probudio.

41:22

Zatim sam opazio u snu svom i, gle: na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.

41:23

A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova uvenulih, mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.

41:24

Uto su mršavi klasovi proždrli sedam dobrih klasova. Zatim sam ovo ispričao čarobnjacima, ali mi nitko nije mogao razjasniti.

41:25

Onda je Josip odgovorio faraonu: “Jedan je san faraonov: Bog je pokazao faraonu što će uskoro učiniti.

41:26

Sedam dobrih krava su sedam godina; i sedam dobrih klasova su sedam godina. San je jedan.

41:27

I sedam mršavih i ružnih krava što su izašle poslije njih su sedam godina; a sedam praznih klasova opaljenih istočnim vjetrom bit će sedam gladnih godina.

41:28

To je ono što sam govorio faraonu: Bog je pokazao faraonu ono što će uskoro učiniti.

41:29

Evo, dolazi sedam godina velikog obilja diljem cijele zemlje egipatske.

41:30

A poslije toga nastupit će sedam godina gladi, te će biti zaboravljeno sve obilje u zemlji egipatskoj. Tako će glad iscrpiti zemlju,

41:31

pa se neće ni znati o izobilju u zemlji, zbog gladi koja će poslije doći, jer će biti vrlo strašna.

41:32

I zbog toga se faraonu taj san dvaput ponovio to je zato što je Bog taj događaj potvrdio, i Bog će to ubrzo provesti.

41:33

Stoga neka faraon sada potraži odmjerena i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.

41:34

Neka faraon učini to i neka postavi nadglednike nad zemljom te sakupi petinu od zemlje egipatske za sedam godina obilja.

41:35

I neka skupljaju svu hranu za onih dobrih godina što dolaze, te pod rukom faraonovom nakupljaju žito, i neka hranu čuvaju u gradovima.

41:36

Tako će ova hrana biti u spremištu u zemlji za sedam godina gladi što će biti u zemlji egipatskoj, da zemlja ne propadne zbog gladi.

41:37

I takvo što je bilo dobro u očima faraonovim i u očima svih slugu njegovih.

41:38

Nato je faraon rekao slugama svojim: “Možemo li naći nekoga kao što je ovaj, čovjeka u kome je Duh Božji?”

41:39

Onda je faraon rekao Josipu: “Budući da je Bog sve to tebi pokazao, nitko nije tako odmjeren i mudar kao što si ti.

41:40

Ti ćeš biti postavljen nad domom mojim i sav će se narod moj vladati prema riječi tvojoj; samo prijestoljem ja ću biti veći od tebe.”

41:41

Tada je faraon rekao Josipu: “Eto, tebe sam postavio nad svom zemljom egipatskom.”

41:42

Zatim je faraon skinuo s ruke svoje prsten svoj i stavio ga na Josipovu ruku, pa ga odjenuo u odjeću od finoga lana, a oko vrat mu stavio zlatan lanac.

41:43

Onda je učinio da ga voze u kolima koja su bila druga iza njega, a pred njim su vikali: “Na koljena!” Tako ga je postavio vladarom nad svom zemljom egipatskom.

41:44

Zatim je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, a mimo tebe neće nitko dići ruke ili noge svoje u svoj zemlji egipatskoj.”

41:45

Onda je faraon nadjenuo Josipu ime “Zafenatpaneah”, i za ženu mu dao Asenatu, kćer Potifara, svećenika iz Ona. Onda je Josip krenuo po svoj zemlji egipatskoj.

41:46

A Josip je bio star trideset godina kad je stupio pred faraona, kralja egipatskog. Zatim je Josip otišao ispred lica faraonova i krenuo po svoj zemlji egipatskoj.

41:47

I za sedam godina obilja zemlja je rodila na pregršt,

41:48

a on je u tih sedam godina skupio svu hranu što je bila u zemlji egipatskoj te hranu pohranio u gradovima; hranu iz polja koja je bila oko svakog grada, pohranio je u njega.

41:49

Tako je Josip nagomilao vrlo mnogo žita, kao pijeska morskog, dok nije prestao brojiti, jer mu nije bilo broja.

41:50

A prije nego su nastupile godine gladi, Josipu su se rodila dva sina koje mu je rodila Asenata, kći Potifara, svećenika iz Ona.

41:51

Tako je Josip prvorođencu nadjenuo ime Manaše, “jer mi je Bog dao da zaboravim svu muku i čitav dom oca svog.”

41:52

A drugomu je nadjenuo ime Efrajim, “jer me je Bog učinio plodnim u zemlji tjeskobe moje.”

41:53

Zatim je završilo sedam godina obilja koje je bilo u zemlji egipatskoj,

41:54

te počelo dolaziti sedam godina gladi, kako je Josip rekao; tada je glad bila u svim zemljama, ali je u svoj zemlji egipatskoj bilo kruha.

41:55

A kad je sva zemlja egipatska izgladnjela, narod je zavapio faraonu za kruh; a faraon je rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu; što vam on kaže, učinite!”

41:56

Tako je nastala glad po svom licu zemlje, pa je Josip otvorio sve žitnice i prodavao je Egipćanima; a glad se strašno povećavala u zemlji egipatskoj.

41:57

Tada su iz svih zemalja dolazili u Egipat k Josipu kupovati žito, zato što je glad bila tako strašna u svim zemljama.