Psalam 10

10:1

Zašto stojiš daleko, GOSPODE, zašto se skrivaš u vremenima nevolje?

10:2

Opaki u oholosti siromaha progone; neka se uhvate u lukavstva koja su sami izmislili.

10:3

Jer se opaki hvališe željom srca svojega, i blagoslivlja pohlepnog koga se GOSPOD gnuša.

10:4

U oholosti lica svojega opaki Boga ne traži; u svim razmišljanjima njegovim nema Boga.

10:5

Putevi su njegovi uvijek tegobni; tvoji su sudovi daleko gore, izvan vidika njegova, a on se svim neprijateljima svojim podsmjehuje.

10:6

U srcu je svojem rekao: “Neću se pokolebati, neću nikad pasti u nedaću.”

10:7

Usta su mu puna kletve i prijevare i podvale; pod jezikom je njegovim zloća i ispraznost.

10:8

Sjedi u skrovištima seoskim, na tajnim mjestima ubija nedužnog; oči mu vrebaju siromaha.

10:9

U zasjedi čeka potajno kao lav u jazbini svojoj, čeka u zasjedi da uhvati siromaha; hvata siromaha kad ga uvlači u mrežu svoju.

10:10

Čuči, saginje se, da bi siromah pao od siline njegove.

10:11

U srcu je svojemu rekao: “Bog je zaboravio, skriva lice svoje; nikada vidjeti neće!”

10:12

Ustani, GOSPODE, Bože, podigni ruku svoju, ne zaboravi ponizne!

10:13

Zašto opaki Boga prezire? U srcu je svojemu rekao: “Ti nećeš to istražiti.”

10:14

Ti si to vidio; jer promatraš zloću i prkos, da rukom svojom naplatiš; siromah se tebi predaje, ti si pomoćnik siročadi.

10:15

Satri ruku opakomu i zlomu, istraži opakost njegovu dok više nijednu ne nađeš.

10:16

GOSPOD je kralj uvijek i zauvijek, pogani su nestali iz zemlje njegove.

10:17

GOSPODE, čuo si želju poniznih, ti ćeš pripremiti srce njihovo, priklonit ćeš svoje uho da čuje:

10:18

da dosudiš pravo siročadi i potlačenima, da čovjek zemaljski ne može više tlačiti.