Psalam 104

104:1

Blagoslivljaj, GOSPODA, dušo moja! GOSPODE, Bože moj, ti si vrlo velik, odjeven čašću i veličanstvom.

104:2

Zaogrnuo si se svjetlom kao plaštem, razapeo si nebesa kao zavjesu;

104:3

ti polažeš na vodama grede odaja svojih, činiš oblake kočijom svojom, hodiš na krilima vjetra;

104:4

činiš anđele svoje duhovima, službenike svoje ognjem plamenim.

104:5

Postavio si temelje zemlji, neće se poljuljati zauvijek.

104:6

Pokrio si je dubinama kao odjećom, vode su nad gorama stajale.

104:7

Od prijekora tvoga pobjegle su, od glasa groma tvoga odjurile su.

104:8

Dižu se po gorama, spuštaju se po dolinama na mjesto koje si im ustanovio.

104:9

Postavio si im granicu da ne prelaze, da se ne vrate ponovo prekriti zemlju.

104:10

U doline on šalje izvore što teku između brda:

104:11

napajaju svaku životinju poljsku, divlji magarci žeđ svoju gase.

104:12

Uz njih obitavalište imaju ptice nebeske što pjevaju među granama.

104:13

On natapa gore iz odaja svojih, zemlja je nasićena plodom djela tvojih.

104:14

On čini da trava raste za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede hranu iz zemlje;

104:15

i vino što veseli srce čovjekovo, i ulje da mu lice sjaji, i kruh što osnažuje srce čovjekovo.

104:16

Stabla su GOSPODNJA puna soka; cedri libanonski koje je zasadio;

104:17

gdje se ptice gnijezde, i roda, čiji je dom na jelama.

104:18

Brda visoka utočište su divokozama, a stijene kunićima.

104:19

On je odredio mjesec za doba, sunce zna zalazak svoj.

104:20

Ti stvaraš tamu i nastaje noć, u njoj se šuljaju sve zvijeri šumske.

104:21

Lavići riču za plijenom svojim i od Boga traže hranu svoju.

104:22

Sunce izlazi, oni se okupljaju i liježu u jazbine svoje.

104:23

Čovjek izlazi na svoj posao i na rad svoj do večeri.

104:24

GOSPODE, kako su mnogobrojna djela tvoja; sva si ih u mudrosti načinio! Puna je zemlja bogatstva tvoga.

104:25

Tako je veliko i široko to more, ondje je gmazova bezbroj, životinja malih i velikih.

104:26

Onuda prolaze lađe, i onaj levijatan koga si načinio da se igra u njemu.

104:27

Svi na tebe čekaju da im u pravo vrijeme daš hranu njihovu.

104:28

Što im daješ, oni to sabiru; otvaraš li ruku svoju, oni su siti dobrima.

104:29

Skrivaš li lice svoje, uznemireni su; oduzmeš li im dah, ugibaju i u prah se vraćaju.

104:30

Pošalješ li duha svoga, oni nastaju; i obnovio si lice zemlje.

104:31

Slava GOSPODNJA traje zauvijek; GOSPOD će se veseliti u djelima svojim.

104:32

On pogleda na zemlju i ona se potrese; dotakne se brda, i ona se zadime.

104:33

Pjevat ću GOSPODU dokle god živim, hvalit ću Boga moga dokle god postojim.

104:34

Promišljanje moje o njemu bit će slatko, ja ću se veseliti u GOSPODU.

104:35

Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka opakih više ne bude! Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja! Hvalite GOSPODA!