Psalam 132

Pjesma uzdizanja.

132:1

GOSPODE, sjeti se Davida i svih njegovih tjeskoba;

132:2

kako se zakleo GOSPODU i zavjetovao moćnom Bogu Jakovljevom:

132:3

“Zasigurno neću ući u šator svoje kuće niti ću se popeti na svoju postelju,

132:4

neću dati sna očima svojim ili drijemeža svojim vjeđama,

132:5

dok ne nađem mjesto za GOSPODA, obitavalište za moćnog Boga Jakovljevog.

132:6

Evo, čuli smo o njemu u Efrati, našli smo ga u zemljama šumskim.

132:7

Otići ćemo u njegove šatore, iskazati štovanje kod podnožja nogu njegovih.

132:8

Ustani, GOSPODE, u svom počivalištu, ti i Kovčeg snage tvoje!

132:9

Neka se tvoji svećenici odjenu pravednošću i neka tvoji sveti kliču!

132:10

Radi svoga sluge Davida, ne okreni lice svoje od pomazanika svoga!

132:11

GOSPOD se zakleo Davidu u istini, neće se od nje okrenuti: “Od ploda tvoga tijela postavit ću na prijestolje tvoje.

132:12

Ako li će djeca tvoja držati moj savez i moje svjedočanstvo kome ću ih poučiti, i njihova će djeca sjediti na prijestolju tvome za sva vremena.”

132:13

Jer GOSPOD je izabrao Sion, želio ga je za svoje obitavalište.

132:14

“Ovo je moje počivalište zauvijek, ovdje ću prebivati, jer sam ga poželio.

132:15

Obilno ću mu blagoslivljati zalihe, kruhom ću nasititi siromahe njegove.

132:16

I svećenike ću njegove odjenuti spasenjem, i sveti njegovi glasno će klicati.

132:17

Ondje ću učiniti da procvate rog Davidov, odredio sam svjetiljku za pomazanika svoga.

132:18

Njegove ću neprijatelje odjenuti sramotom, a na njemu će bujati kruna njegova.