Psalam 137

137:1

Pokraj rijeka Babilona, ondje smo mi sjedili, da, plakali smo dok smo se prisjećali Siona.

137:2

Harfe smo svoje povješali na vrbe tamo posred.

137:3

Jer ondje su oni koji su nas porobili zahtijevali od nas pjesmu, i oni koji su nas opustošili zahtijevali su od nas veselje, govoreći: “Pjevajte nam jednu od pjesama sa Siona!”

137:4

Kako ćemo pjevati GOSPODNJU pjesmu u tuđoj zemlji?

137:5

Ako te zaboravim, o Jeruzaleme, neka moja desnica zaboravi svoje umijeće!

137:6

Ako se tebe ne budem sjećao, neka se moj jezik prilijepi za nepce moje, ako ne dam prednost Jeruzalemu nad najvećom radosti mojom.

137:7

Spomeni se, GOSPODE, djece Edomove koja su u dan Jeruzalemov rekli: “Uništite ga, uništite ga do njegova temelja!”

137:8

O kćeri babilonska, koja ćeš biti uništena; sretan će biti onaj koji ti naplati kako si i ti nas uslužila.

137:9

Sretan će biti onaj koji zgrabi i tresne tvoje malene o kamenje!