Hebrejima

Poglavlje 6

Opomena protiv otpadništva

6:1

Stoga, ostavimo se počela Kristovog nauka, pođimo dalje k savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga,

6:2

nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječnome sudu.

6:3

I to ćemo učiniti, ako Bog dopusti.

6:4

Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali sudionici Duha Svetoga,

6:5

i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta,

6:6

ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote.

6:7

Jer zemlja koja pije kišu što na nju često dolazi i rađa biljem valjanim za one koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga;

6:8

a ona koja donosi trnje i drač, odbačena je i blizu prokletstva: njezin je svršetak da bude spaljena.

6:9

Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni, da ste uz bolje, uz ono što prati spasenje, iako ovako govorimo.

6:10

Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste posluživali svetima i još im poslužujete.

6:11

I želimo da svatko od vas pokazuje tu istu revnost za potpunu sigurnost nade sve do kraja;

6:12

da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećanja.

Božje nepromjenjivo obećanje

6:13

Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom

6:14

govoreći: “Doista, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.”

6:15

I tako, nakon što je on strpljivo podnašao, zadobio je obećano.

6:16

Jer se ljudi doista zaklinju nekim većim i zakletva im je potvrda za svaku raspravu.

6:17

Tako je Bog, kad je htio baštinicima obećanja obilnije pokazati nepromjenljivost svoga nauma, to potvrdio zakletvom:

6:18

da bismo kroz ta dva nepromjenjiva čina, u kojima je Bogu nemoguće lagati, mi koji smo pribjegli k utočištu imali snažnu utjehu da se držimo nade koja je postavljena pred nas.

6:19

Tu nadu imamo kao sidro duše, i sigurno i čvrsto, koja ulazi i u unutrašnjost iza zastora,

6:20

gdje je Isus ušao kao preteča za nas i postao zauvijek veliki svećenik po redu Melkisedekovu.