Jeremija

Poglavlje 18

Lončar i glina

18:1

Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODA govoreći:

18:2

“Ustani i siđi u lončarevu kuću, i ondje ću ti dati da čuješ riječi moje.”

18:3

Zatim sam sišao u lončarevu kuću; i gle, on je obavljao posao na lončarskom kolu.

18:4

I posuda što ju je on načinio od gline pokvarila se u ruci lončarevoj, tako je on od nje ponovo načinio drugu posudu, kako se lončaru činilo dobro da je načini.

18:5

Tada mi došla riječ GOSPODNJA govoreći:

18:6

“Dome Izraelov, zar ja ne mogu s vama činiti kao ovaj lončar?” govori GOSPOD. “Gle, kako je glina u ruci lončarevoj, tako ste vi u ruci mojoj, dome Izraelov.

18:7

Kad bih u nekom trenutku govorio u vezi nekog naroda i u vezi nekog kraljevstva, da ću ga iščupati i srušiti i uništiti ga,

18:8

i ako se taj narod, protiv kojeg sam govorio, odvratio od svoje zloće, ja ću se pokajati za zlo što sam njemu mislio učiniti.

18:9

A kad bih u nekom trenutku govorio u vezi nekog naroda i nekog kraljevstva, da ću ga izgraditi i zasaditi ga,

18:10

no ako on čini ono što je zlo u mojim očima tako da nije poslušan glasu mome, tada ću se ja pokajati za dobro što sam mu rekao da bih ga nagradio.

18:11

Stoga sada, idi, reci ljudima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Evo, ja kujem protiv vas zlo i smišljam zamisli protiv vas. Odvratite se sada svatko od svoga zloga puta i učinite dobrim puteve svoje i djela svoja.’ ”

18:12

A oni su rekli: “Nema nade; no mi ćemo hoditi za svojim zamislima i činit ćemo svatko prema mozganjima svoga zloga srca.”

18:13

Stoga ovako govori GOSPOD: “Raspitajte se sada među poganima: je li netko takvo što čuo; djevica Izraelova učinila je silnu grozotu.

18:14

Zar će čovjek ostaviti snijeg libanonski koji dolazi iz stijene u polju? Ili zar će napustiti hladne vode što teku s nekog drugog mjesta?

18:15

Zato što je narod moj mene zaboravio; pale kâd ispraznostima i one ih navode da se spotiču na putevima svojim od staza drevnih, da bi hodili stazama, na putu koji nije utrt,

18:16

da bi zemlju svoju pretvorili u pustoš, i da trajno bude za zviždanje. Svaki koji njome prođe bit će zapanjen i glavom svojom mahati.

18:17

Raspršit ću ih pred neprijateljem kao vjetar istočni; leđa ću im pokazati, a ne lice, u dan nesreće njihove.”

18:18

Tada su rekli: “Hajde da smislimo zamisli protiv Jeremije; jer po svećeniku neće Zakon propasti ni savjet po mudrome ni riječi po proroku. Hajde da ga udarimo jezikom i da ne pazimo ni na jednu riječ njegovu.”

18:19

Pripazi na me, GOSPODE, i poslušaj glas onih koji se parniče sa mnom!

18:20

Zar se zlim za dobro uzvraća? Jer su oni duši mojoj jamu iskopali. Sjeti se da sam pred tobom stajao da bih govorio dobro za njih i da bih odvratio gnjev tvoj od njih!

18:21

Stoga predaj gladi sinove njihove i krv im prolij silom mača. I neka im žene budu bez djece i udovice, a muškarci njihovi neka budu pogubljeni; mladići njihovi neka budu u boju mačem udareni.

18:22

Neka se vapaj čuje iz kuća njihovih kad iznenada čete na njih dovedeš. Jer su oni jamu iskopali da bi me uhvatili i prikrili zamke nogama mojim.

18:23

Ipak ti, GOSPODE, znaš sav njihov naum protiv mene da me pogube. Ne oprosti im nepravdu njihovu niti im grijeha obriši pred licem svojim, nego neka pred tobom budu oboreni; ovako postupi s njima u vrijeme srdžbe svoje!