Propovjednik

Poglavlje 3

Vrijeme za sve

3:1

Za sve postoji doba i vrijeme za svaku namjeru pod nebom.

3:2

Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme ubiranja onoga što je posađeno.

3:3

Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.

3:4

Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

3:5

Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

3:6

Vrijeme dobivanja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.

3:7

Vrijeme kidanja i vrijeme šivanja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

3:8

Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

3:9

Kakvu korist ima onaj koji radi u onome u čemu se on trudi?

3:10

Vidio sam patnju koju je Bog dao sinovima ljudskim da se muče u tome.

3:11

Sve je učinio prekrasnim u svoje vrijeme; isto tako postavio je svijet u srce njihovo tako da nijedan čovjek ne može odgonetnuti djela koja Bog čini od početka do kraja.

3:12

Znam da ne postoji dobro za njih osim da se čovjek raduje i da čini dobro za svojega života.

3:13

I da svaki čovjek jede i pije i uživa dobra svega svoga truda, to je Božji dar.

3:14

Znam da sve što Bog čini, to će trajati zauvijek. Ništa se tome ne može dodati niti se tome može oduzeti; a Bog to čini tako da bi ljudi strahovali pred njim.

3:15

Ono što je bilo, sada je, i ono što će biti, već je bilo; a Bog potražuje ono što je prošlo.

3:16

I još sam vidio pod suncem mjesto suda, i da je tamo bila zloća; i mjesto pravednosti da je tamo bila nepravda.

3:17

I ja sam rekao u srcu svome: “Bog će suditi i pravedniku i opakom, jer ovdje postoji vrijeme za svaku namjeru i za svako djelo.”

3:18

I ja sam rekao u srcu svome u vezi stanja sinova ljudskih da ih Bog može prokazati, i da mogu vidjeti da su oni sami životinje.

3:19

Jer što se događa sinovima ljudskim događa se i životinjama, baš isto im se događa. Kako jedni ginu, tako ginu i drugi; da, svi oni imaju isti dah, tako da čovjek nema nadmoćnost nad životinjama, jer sve je ispraznost.

3:20

Svi odlaze na jedno mjesto; svi su od praha i svi se u prah vraćaju.

3:21

Tko poznaje duh čovječji koji uzlazi gore, i duh životinja koji silazi dolje k zemlji?

3:22

Stoga uviđam da ne postoji ništa bolje nego da se čovjek raduje u svojim vlastitim djelima, jer to je njegov dio. Jer tko će mu dati da vidi što će biti nakon njega?