Jeremija

Poglavlje 20

Pašhur proganja Jeremiju

20:1

A svećenik Pašhur, sin Imerov, koji je bio i glavni predstojnik u Domu GOSPODNJEM, čuo je kako Jeremija prorokuje te riječi.

20:2

Nato je Pašhur udario proroka Jeremiju i bacio ga u klade što su bile kod Gornjih vrata Benjaminovih, koja su bila kod Doma GOSPODNJEG.

20:3

I dogodilo se sutradan, da je Pašhur izvadio Jeremiju iz klada. Tada mu je Jeremija rekao: “GOSPOD te ne naziva imenom tvojim, Pašhur, nego Magormisabib.

20:4

Jer ovako govori GOSPOD: ‘Evo, ja te predajem da budeš strava, sebi i svim prijateljima svojim; i oni će pasti od mača neprijatelja svojih, a oči će tvoje to gledati. I predat ću sveg Judu u ruke kralja babilonskoga, i on će ih odvesti u sužanjstvo u Babilon i pogubiti ih mačem.

20:5

Nadalje, ja ću predati i svu snagu ovoga grada i sav trud njegov i sve dragocjenosti njegove; i sve blago kraljeva Judinih predat ću u ruke neprijatelja njihovih, koji će ga opljačkati i pograbiti ga i odnijeti ga u Babilon.

20:6

A ti, Pašhure, i sve što živi u domu tvome otići će u sužanjstvo; i doći ćeš u Babilon i ondje ćeš umrijeti i ondje biti pokopan, ti i svi prijatelji tvoji kojima si laži prorokovao.’ ”

20:7

GOSPODE, prevario si me i bio sam prevaren; ti si jači od mene i nadvladao si. Svakodnevno mi se podsmjehuju, svatko mi se ruga.

20:8

Jer kad sam progovorio, vapio sam, vapio sam: “Nasilje i pljačka!”. Zato što mi je riječ GOSPODNJA svakodnevno prouzročila porugu i podsmijeh.

20:9

Tada sam rekao: “Neću ga više spominjati niti ću više u ime njegovo govoriti.” Ali mi je riječ njegova bila u srcu kao oganj usplamtjeli, zatvoren u kostima mojim; i umorio sam se od suzdržavanja i nisam mogao više izdržati.

20:10

Jer sam čuo klevete mnogih, strah sa svih strana. “Prijavite”, govore “i mi ćemo prijaviti!” Svi poznanici moji čekali su na moje kolebanje govoreći: “Možda bude namamljen pa ćemo ga nadvladati i izvršiti osvetu svoju nad njim.”

20:11

Ali sa mnom je GOSPOD kao strašni junak. Stoga će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati. Silno će se postidjeti jer neće uspjeti; njihova vječna sramota nikada se neće zaboraviti.

20:12

No, GOSPODE nad vojskama, koji ispituješ pravednika i vidiš bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju nad njima, jer tebi sam otvorio parnicu svoju.

20:13

Pjevajte GOSPODU, hvalite GOSPODA, jer je on izbavio dušu siromaha iz ruke zločinaca.

20:14

Proklet neka bude dan u koji sam se rodio, neka ne bude blagoslovljen dan kad me majka moja rodila!

20:15

Proklet neka bude čovjek koji je donio vijest ocu mome govoreći: “Muško ti se rodilo!”, jako ga razveselivši.

20:16

I neka taj čovjek bude kao gradovi koje je GOSPOD razorio, a da se nije pokajao; i neka ujutro čuje vapaj, a u podne poklič.

20:17

Zato što me nije od utrobe pogubio; ili da bi mi majka moja mogla biti grob, a utroba njezina bude stalno trudna sa mnom.

20:18

Zašto sam izašao iz utrobe da gledam muku i žalost, da se u sramoti dani moji potroše?