Izreke

Poglavlje 17

17:1

Bolji je zalogaj suhi i pri tome tišina nego kuća puna žrtava sa svađom.

17:2

Mudar sluga vladat će nad sinom koji sramoti te će među braćom imati udio u baštini.

17:3

Topionica je za srebro, a peć za zlato; a GOSPOD iskušava srca.

17:4

Zločinitelj se priklanja usnama prijevarnim, a lažljivac priklanja uho k jeziku zlobnom.

17:5

Tko se podsmjehuje siromahu, pogrđuje Stvoritelja njegovog; i onaj tko se veseli nesreći, neće ostati nekažnjen.

17:6

Djeca djece su kruna starcima, a djeci su slava očevi njihovi.

17:7

Besjeda izvanredna ne dolikuje ludome, još manje knezu usne lažljive.

17:8

Dar je kao kamen dragocjeni u očima onoga koji ga posjeduje: kamo god se okrene, uspijeva.

17:9

Onaj tko pokriva prijestup, traži ljubav; a onaj tko ponavlja slučaj, razdvaja dobre prijatelje.

17:10

Ukor utječe više na mudra čovjeka nego stotinu udaraca na luđaka.

17:11

Zao čovjek samo traži buntovništvo, stoga će se okrutan glasnik poslati na njega.

17:12

Radije neka čovjek sretne medvjedicu kojoj su ugrabili mlade nego luđaka u ludosti njegovoj.

17:13

Tko uzvraća zlim za dobro, zlo se neće odmaknuti od doma njegovog.

17:14

Početak svađe je kao kad netko ispusti vodu; stoga napusti prepirku prije nego se zaplete.

17:15

Onaj tko opravdava opakoga i onaj tko sudi pravednoga, i ta obojica su gnjusoba GOSPODU.

17:16

Čemu novac u ruci ludoga, da zadobi mudrost, budući da nema srca za to?

17:17

Prijatelj ljubi u svako doba, a brat se rađa u nedaći.

17:18

Čovjek kome nedostaje razum plješće rukama i postaje jamac u nazočnosti prijatelja svojih.

17:19

Tko ljubi prijestup, taj ljubi svađu; i onaj tko uzvisuje vrata svoja, traži propast.

17:20

Onaj tko ima srce prkosno neće naći dobra; i onaj tko ima izopačeni jezik, zapada u zloću.

17:21

Onaj tko rodi ludoga, to mu je na žalost; i otac ludoga nema radosti.

17:22

Veselo srce djeluje dobro kao lijek, a slomljeni duh suši kosti.

17:23

Opaki čovjek prima mito iz njedara da izvrne puteve pravednog suda.

17:24

Mudrost je pred onim koji ima razum, a ludomu su oči do nakraj zemlje.

17:25

Ludi sin žalost je ocu svojemu i gorčina onoj koja ga je rodila.

17:26

Također nije dobro kazniti pravednika, niti tući knezove zbog pravičnosti.

17:27

Onaj tko ima spoznaju, usteže riječi svoje; a čovjek razborit je izvanredna duha.

17:28

Čak se i luđaka, kada šuti, smatra mudrim; i onaj tko zatvara usne svoje, smatra se razboritim čovjekom.