Job

Poglavlje 3

Job žali zbog svog rođenja

3:1

Nakon toga Job je otvorio svoja usta i prokleo dan svoj;

3:2

Zatim je Job progovorio i rekao:

3:3

“Neka onaj dan kad sam se rodio nestane i ona noći u kojoj je bilo rečeno: ‘Začelo se muško dijete!’

3:4

Neka taj dan postane tama! Neka se Bog na njega ne obazire odozgo, ni neka svjetlost ne zasvijetli na njega!

3:5

Neka ga tama i sjena smrti oboji, neka oblak na njemu prebiva, neka ga pomračina dana prestravi!

3:6

A noć onu, neka je tama zgrabi, neka se ne pridodaje danima godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!

3:7

Evo, neka noć ona bude pusta, neka u nju ne ulazi klicanje radosno!

3:8

Neka je prokunu oni što dan proklinju koji su spremni podići tugu svoju!

3:9

Neka zvijezde njezina sumraka potamne, neka svjetlost traže, no nijedne nema, ni neka osvit dana nikad ne ugleda!

3:10

Zato što nije zatvorio vrata utrobe majke moje, ni sakrio muku od očiju mojih!

3:11

Zašto nisam mrtav od utrobe? Zašto nisam izdahnuo kad sam izlazio iz utrobe?

3:12

Zašto su me koljena prihvatila? Ili zašto su prsa da bi ih sisao?

3:13

Jer sada bih mirno ležao i mirovao, spavao bih, tada bih spokojan bio,

3:14

s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su za sebe izgradili pusta mjesta,

3:15

ili s knezovima što imaju zlato, koji su kuće svoje napunili srebrom.

3:16

Ili što kao nedonošče sakriveno ne bih bio, kao dojenčad koja svjetlo nikada nisu vidjela.

3:17

Opaki se ondje prestaju uznemiravati, i umorni ondje počivaju.

3:18

Ondje sužnjevi počivaju zajedno; ne čuju više glas tlačitelja.

3:19

Mali i veliki su ondje, i sluga je slobodan od gospodara svoga.

3:20

Čemu darovati svjetlo bijedniku i život onima koji su ogorčeni u duši

3:21

koji čeznu za smrću, no ona ne dolazi, i kopaju za njom više nego za blagom skrivenim;

3:22

koji se silno raduju, i veseli su kada grob nađu?

3:23

Zašto darovati svjetlost čovjeku čiji je put sakriven, koga je Bog ogradio?

3:24

Jer uzdisanje moje dolazi prije nego što jedem i urlici se moji kao vode razlijevaju.

3:25

Jer onoga čega sam se najviše bojao došlo je na mene i ono od čega sam strahovao snašlo me je.

3:26

Nisam bio siguran, ni spokoja nisam imao, niti sam bio miran, a nevolja je došla.”