Psalam 77

Zborovođi. Jedutunu.

Psalam Asafov.

77:1

Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio.

77:2

U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti.

77:3

Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela.

77:4

Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.

77:5

Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena.

77:6

Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio.

77:7

Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen?

77:8

Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena?

77:9

Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela.

77:10

Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.”

77:11

Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih.

77:12

I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim.

77:13

Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš?

77:14

Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima.

77:15

Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela.

77:16

Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile.

77:17

Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele.

77:18

Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se.

77:19

Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju.

77:20

Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.